Statistika kaže da je 90 procenata ljudi na svijetu u nekom momentu života osjećalo bol u leđima. Ne postoji pravilo po kom bi se mogla izvršiti podjela onih koji imaju ili nemaju ovakvu tegobu. Problem sa leđima i kičmom pogađa jednako sve, dakle i mlade i stare, ljude svih zanimanja. Zbog toga je jako važno bolove sa leđima i kičmom rješavati na vrijeme i ne dopustiti dalje pogoršanje ili eventualno uzrokovanje nastanka išijasa.

Magistar fizikalne terapije i predsjednik Komore fizioterapeuta Crne Gore Krsto Kovačević, objašnjava koliko je važna prevencija bola u leđima, ali i kako ga treba liječiti. Tema je objavljena u stručnoj publikaciji „Fizioterapija hroničnog bola u leđima” koja je objavljena od strane Komore fizioterapeuta Crne Gore početkom septembra 2019. godine, a povodom Međunarodnog dana fizikalne terapije. Autori su Bojan Kraljević, Vesna Samardžić i Krsto Kovačević. Autor poglavlja o liječenju i prevenciji je Kovačević.





PREVENCIJA

Važnu ulogu u prevenciji bola u leđima imaju jednostavna pravila ponašanja i promjena stila i režima života. Krsto Kovačević kaže da treba odvojiti vrijeme za svoju kičmu i redovno vježbati u svrhu ojačanja mišića trupa, šetati, plivati i pravilno se držati, odnosno sjedjeti tokom svakodnevnih životnih aktivnosti.

– Pri izvođenju poslova trebalo bi koristiti zaštitne položaje za kičmu, izbjegavati teške fizičke poslove i dugotrajno sjedenje. Ustajati treba podupiranjem na ruke, sa ispravljenim leđima i pokretom iz koljena – kaže Kovačević.

Potrebno je, kako je naglasio, da se reguliše i koriguje tjelesna težina.

– Imajući u vidu da biomehanički jedan suvišni kilogram tjelesne težine zapravo predstavlja sedam suvišnih kilograma tjelesne težine na kičmu. Potrebno je nositi adekvatnu obuću i eventualno korigovati statiku stopala ortopedskim ulošcima po individualnoj izradi. Aktivnosti dnevnoga života u uspravnom položaju, kao što je, na primjer, umivanje i pranje zuba, treba obavljati sa flektiranim kukovima i koljenima i ispravljenom kičmom – navodi Kovačević.

Krsto Kovačević savjetuje roditeljima da je prijeko potrebno kod djece razviti kulturu bavljenja sportom.

- Posebno kod djece je potrebno razviti kulturu bavljenja sportom, vratiti ih u parkove i dječja igrališta. Tako bi što manje vremena provodili sa računarima, tabletima i mobilnim telefonima. Treba pratiti rast i razvoj sistema za kretanje, korigovati eventualne deformitete i na taj način spriječiti mnoge štetne i za kičmu neželjene posljedice – kaže Kovačević.

Podizanje predmeta s podloge, bez obzira na to da li su laki ili teški, treba vršiti iz čučnja i polučučnja pokretima iz koljena i kukova, savjetuje Kovačević.

- Predmeti treba da budu primaknuti ka tijelu kako bi se skratio krak poluge sile tereta i izbjeglo prekomjerno opterećenje kičme. Zaštitne položaje treba zauzimati automatizovano pri svakodnevnim aktivnostima i na poslu – kazao je Kovačević.





LIJEČENjE

Evaluacija bola u donjem dijelu leđa je od bitnog značaja za primjenu specifičnih terapijskih procedura.

– Zasniva se na anamnestičkim podacima koje o bolu daje bolesnik i na fizikalnom pregledu. Anamnestički podaci se odnose na karakter, intenzitet, lokaciju i distibuciju bola, dok fizikalnim pregledom treba da se utvrdi koji pokreti ublažavaju ili ne mijenjaju intenzitet bola, a koji provociraju bol, i da li postoji hipermobilnost ili hipomobilnost dinamičkih intervertebralnih segmenata – kaže Kovačević.

On ističe da u tretmanu bola u donjem dijelu leđa primjenjuju se specifične terapijske vježbe i intervencije.

– Osim toga tu su fizikalni modaliteti, medikamentna terapija, kognitivno-bihevioralna terapija, metode komplementarne i alternativne medicine, hirurška terapija. U fazi akutnog bola indikovano je mirovanje u krevetu. Specifične terapijske vježbe i intervencije se primjenjuju na osnovu ponašanja kliničkih simptoma. Stoga, primjenjuju se Vilijamsove, Mekenzijeve i stabilizacione vježbe, mobilizacija i manipulacija, trakcija, aerobne vježbe – kaže Kovačević.

Fizikalni modaliteti se primjenjuju za ublažavanje bola i spazma mišića, a termoterapija i kao uvod u terapijske vježbe.

– Primjenjuje se TENS, interferentna struja, laser, magnetno polje niske frekvencije, ultrazvuk, dijatermija, parafinske i peloidne aplikacije, hidrokolor pakovanja, tople kupke, podvodna tuš-masaža, manuelna masaža. Za ublažavanje bola i inflamacije koriste se nesteroidni antiinflamatorni ljekovi, a u akutnom stanju i kortikosteroidi. Za ublažavanje spazma upotrebljavaju se mišićni relaksansi. U tretmanu rezistentnog hroničnog bola primjenjuju se opioidi, triciklični antidepresivi, antikonvulzivi. Kognitivno-bihevioralna terapija se primjenjuje u tretmanu hroničnog bola u leđima, pogotovo ako je bol praćen psihičkim problemima kao što su anksioznost ili depresija, strah od pokreta, ekscesivno uzimanje ljekova. Obično se primjenjuje u kombinaciji sa fizikalnom terapijom. U tretmanu bola u donjem dijelu leđa koriste se metode komplementarne ili alternativne medicine-hiropraktika, osteopatija, akupunktura, šijacu, joga. Indikacije za operaciju su centralna hernijacija diskusa sa znacima kompresije kaude ekvine, a kada je posrijedi posterolateralna hernijacija – dugotrajan bol, rezistentan na adekvatnu fizikalnu i medikamentnu terapiju. Škole leđa koncipirane su s ciljem da bolesnike s bolom u leđima, a i zdrave osobe, edukuju o relevantnoj anatomiji i biomehanici, optimalnoj posturi, ergonomiji i vježbama za prevenciju i terapiju bola u donjem dijelu leđa – kaže Krsto Kovačević.

A.D.

---